Linearna funkcija je najjednostavniji tip funkcije u matematici, a zapisuje se u obliku:
Gdje su:
- k je koeficijent smjera (nagib),
- l je konstanta ili odsječak na y-osi (točka u kojoj graf siječe y-os),
- x je nepoznanica (varijabla),
- f(x) je vrijednost funkcije za određenu vrijednost x.
Graf linearne funkcije
Graf linearne funkcije je pravac. Ovisno o vrijednosti koeficijenta k, pravac može imati različite nagibe:
- Ako je k > 0, pravac raste, tj. ide prema gore dok se krećemo desno (npr. kao uzbrdica).
- Ako je k < 0, pravac pada, tj. ide prema dolje dok se krećemo desno (npr. kao nizbrdica).
- Ako je k = 0, pravac je horizontalan i paralelan s x-osom (konstanta).
Važni pojmovi
- Koeficijent smjera (k): Određuje koliko brzo pravac raste ili pada. Veći nagib znači strmiji pravac. Nagib također može biti negativan, što znači da pravac opada.
- Primjer: Ako je k = 2, to znači da za svaki korak udesno po x-osi, vrijednost funkcije raste za 2 jedinice.
- Odsječak na y-osi (l): Ovo je točka gdje pravac siječe y-os, tj. vrijednost funkcije kada je x = 0.
- Primjer: Ako je l = 3, to znači da pravac prolazi kroz točku (0, 3) na y-osi.
Nule linearne funkcije
Nula linearne funkcije je vrijednost x za koju je f(x) = 0, tj. gdje pravac siječe x-os. Nulu funkcije možemo izračunati postavljanjem:
Tada izjednačimo ovu jednadžbu s nulom i riješimo za x:
Primjer linearne funkcije
Ako imamo funkciju:
- k = 3 (pravac raste jer je nagib pozitivan),
- l = -2 (pravac siječe y-os u točki (0, -2)).
Da bismo našli nulu funkcije, postavimo:
To znači da pravac siječe x-os u točki (2/3, 0).
Zaključak
Linearne funkcije su vrlo korisne u svakodnevnom životu jer se mogu koristiti za opisivanje jednostavnih odnosa između dvije varijable. Na primjer, mogu se koristiti za izračunavanje troškova u odnosu na broj proizvoda, brzinu u odnosu na vrijeme ili jednostavne procese u prirodi. Uvijek imaju pravac kao graf, a nagib i odsječak na y-osi definiraju izgled tog pravca.